Bože, a da uzmeš godišnji?

Bože, ako sve vidiš, čuješ i znaš kao što kažu, onda bi stvarno trebao da uzmšeš produženi godišnji. Savjetujem Ti da ne ideš u Herceg Novi ili Budvu, tamo Te već svi znaju, pa opet ne bi imao mira. Ako bi htio u prirodu da odeš, nemoj ovih dana samo na Manjaču, tamo će biti Kočićev zbor. Jeste da se tako zove, ali vjeruj mi da nema ni pomena njegovog imena. Više je to postao Bajin zbor.
Ako se budeš htio odmoriti u nekom kulturnom centru, savjetujem Ti da ne ideš u Andrićgrad, jer tamo o njemu možeš saznati samo datum rođenja i smrti. Ostalo ništa. U stvari, možeš da pojedeš dobre ćevape i vidiš sliku Mileta kako vuče konopac. To je sva kultura tamo.
Gdje god da odlučiš da odeš, teško da ćeš se odmoriti. Mogu Ti dati još nekoliko savjeta, a to je da ne ulaziš često na Fejsbuk, jer nećeš moći živjeti od toliko ,,Andrića‘‘ na jednom mjestu i ostalih nobelovaca. Uvijek nepravda nad našim narodom. Koliko imamo nobelovaca, a samo jedan dobio Nobelovu nagradu. Ako budeš na Instagramu provodio vrijeme, vjerovatno nećeš moći vjerovati koliko lijepih i raskošnih života postoji, a da to niko ne može uživo vidjeti, pa ni Ti. Koliko svjetova u jednom svijetu, koliko života u jednom životu. Kako smo mi samo moćni ljudi, u stanju smo u jednom danu da promjenio nekoliko života. Na Instagramu živimo bogato i raskošno, na Fejsbuku vodimo intelektualni život i širimo znanje, a uživo smo skromni i ništa od toga ne pokazujemo.
Čudan smo ti mi narod, Bože. Nemoj nas ni pokušavati shvatiti, i mi smo sami prestali. Nama uvijek nešto nedostaje i uvijek nečeg viška imamo. Nije da nam je sve loše, kod nas uvijek ima nešto i gore, a kad nam to bude malo, mi nađemo način kako da nam bude najgore. I tako se mi vijekovima krećemo na relaciji loše, gore i najgore, i nama je zato dobro, bolje, a nekad, bogme, i najbolje.
Čudno je, kažem Ti, nemoj ni pokušavati shvatiti. Kada smo mi to prestali činiti, od tada pa nadalje, nama je sve normalno. Normalno nam je kad nas tuku, lažu, varaju, normalno nam je kad nas izdaju. Mi se više bojimo onih koji nas odvezuju nego onih koji su nas vezali, jer ne znamo šta nas čeka na slobodi. Za ropstvo znamo, na ropstvo smo navikli i tu nam je sve poznato. Mi se bojimo misliti svojom glavom, tuđom je lakše, jer ako pogriješi, znamo da mi nismo krivi, a to je mnogo bitno. Nije važno kakva nam se katastrofa ili zlo dese, nama je samo bitno da mi nismo krivi. I koliko god nam bilo krivo što se to desilo, nama je opet bitno da mi nismo krivi. Mi krivdu ispravljamo, iako zbog krivde nismo krivi. Nama jedino dobar čovjek može biti mrtav čovjek. Mnogo je, Bože, ovdje zanimljivo živjeti, samo čovjek ne može da se odmori. Ne znam da li si Ti uspio, ali ako sve ovo znaš, još i ako proživljavaš, teško.

Komentariši