Zašto živimo ovako?

U ovoj sveopštoj krizi koja nas je snašla izgubili smo mnogo toga. Sve je povratno i sve mi se čini da je lako nadondaditi, pa i taj novac, fabrike, izgubljena radna mjesta, privredu, ali šta ćemo sa nama? Gdje smo tu mi? MI LJUDI! Gdje smo se mi izgubili, gdje smo se mi sakrili? Naša toplina, ljudskost, dobrota?!

Znam da nisu laka vremena, ali zašto ih mi pravimo još težim?
Da napišem ovo pismo, kao i odgovor na ovo gore postavljeno pitanje navelo me je iskustvo koje sam imao sa nama,ljudima u proteklih par mjeseci, poznatijih kao KAMPANJA!

Naučio sam da volimo mnogo da kritikujemo, čak iako nemamo informacija.Nema to veze, mi ih izmislimo!

Kažu da ne učim, moji su mi kupili ocjene!
A ko od tih zna da sam gimnaziju sve jedan razred odličnim završio?!
Da sam učio do 7 ujutru po 10 sati kako bih ispit položio.

Vidi, onaj mali ne zna da priča!
A ti isti me nikad nisu čuli.
Ti isti ne znaju da volim da govorim, da se bavim govorništvom i javnim nastupima!

Vjerujem da je vrlo bitno da mi mladi imamo nekog ko će naše interese zastupati u Narodnoj skupštini. Jer niko se ne može boriti za nas, kao mi za sebe!
A najveću kritiku dobiješ i najmanju podršku od svojih vršnjaka, za čije interese ću se najviše zalagati.Paradoksalno, zar ne?

Ako politikom poželi da se bavi neko ko nema dovoljno novca, kažu ,,Vidi došao je da se nakrade!”
Ako se politikom bavi onaj koji ima ,,Šta on hoće, nije mu dosta to što ima, pa hoće još!”
Uđe u politiku neko stariji! ,,Ovi stari su više dosadili, treba neko mlađi.”
Dođe taj mlađi … pa šta on sada zna tako mlad!?

Šta nam treba dragi ljudi?

Hoćemo promjene, a malo ko hoće da izađe na izbore!
Hoćemo posao? A malo ko želio da radi!
Očigledno, dobro nam je samo kada nam na sto serviraju.
Ali nikako da shvatimo da život nije švedski sto!

Prestali smo da vjerujemo da može biti bolje!
Mi treba da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.
Od nas kreće.

Prestali smo se smijati, a počeli podsmijavati!
Od trna u tuđem oku, ne vidimo balvan u svom!
I zato ovako živimo!

Naučio sam da me niko ne može iskoristiti. Ne samo mene, nego i vas.
Ti ljudi mogu samo privremeno nahraniti svoju sitnu dušu koja će vrlo brzo opet postati gladna, ali tada se neće moći hraniti od vas.

Služimo se prevarama, a opslužujemo lažima.
Ne volimo kada je neko drugačiji.
U svemu tražimo negativno.
Ako vidimo nekog ko ima, niko ne kaže da je zaradio,nego ,,Gdje se on nakrao?”
Ako vidimo nekog najboljeg studenta sa svim desetkama, niko ne kaže svaka čast, nego,,Ovaj mora da nije dobar sa glavom! S kim se on druži?’’
Ako pomogneš nekom, mora da je to urađeno iz koristi!
Gdje da za nekog uradiš nešto, a da nemaš koristi za to!
Znam da altruizam nestaje, ali izgleda da je kod nas iščezao.

Pitaš nekog da te podrži na izborima, on traži novac. Kaže: ,,1 glas 20 KM.‘’
Ne, mi se ne prodajemo, mi se jeftino kupujemo.
U stanju smo da naš izbor, da našu budućnost naredne četiri godine prodamo zbog malo mesa, muzike i para.
„Da je hljeba i igara“, izgleda da se ta Rimska poslovica ukorijenila i kod nas!

I zato ovako živimo!
Vrijeme liječi sve.
Ali mi smo se vremenom razboljeli, ali onako kako je najgore. MORALNO.
Moralno smo postali nečisti.

Naučio sam isto tako da dok god ima ljudi koji nas podržavaju vrijedi se boriti, nadati i vjerovati.
Jer kako god da okrenete, mi ipak živimo od onih koji nas podržavaju.

Htio bih još ovim kratkim pismom da se zahvalim svim onim koji su me podržali na ovim proteklim izborima. Ja vas neću iznevjeriti. Već nastavljam sa daljim radom. Tu sam uvijek uz vas. Jer samo zbog vas sam ostvario ovako veliki uspjeh.
Uz vas sam osvojio 2000 ličnih glasova i sa 15. mjesta na listi došao na drugo mjesto. Mnogo sam ponosan i srećan zbog ovog što smo postigli.
Malo ko je vjerovao da neko tako mlad i za tako malo vremena može toliko veliki rezultat postići. Uspio sam samo zbog vas koji ste mi vjerovali. Vjerujete tako i u vaše snove! Jer, sve je moguće.

Komentariši