…I šta ćemo mi, ako nema nas..

Da, imam mnogo toga. Zdravlje, želje, ciljeve, planove.. Vjerovatno i vi koji ovo čitate imate sve ovo. Imamo mnogo toga, zar ne..? A šta ako nas pitaju gdje živimo? Koja je naša država? Kojim pismom pišemo? Znamo mi neke odgovore, ali šta je u stvarnosti? Šta se sve ovo oko nas dešava? Zar da budemo ljudi koji ne znaju kome i kojoj teritoriji pripadaju, kojim pismom pišu ? Boli me kada vidim kako drugi čuvaju svoju kulturu, kako se bore za svoje pismo. Kako uređuju svoj grad. Kako čiste svoje površine. Kako im je to bitnije od njih samih. Šta će nam ciljevi, ako nemamo svoje koljevke? Šta ćemo mi, ako nema NAS? Nas kao naroda. Kolektivna svijest nam mora biti bitnija od individualne koristi. Čije patike nosimo, vjerovatno naše ne? Čije mlijeko pijemo, vjerovatno naše ne? Čije čokoladice svaki dan jedemo? Dokle idemo, pa i flaširanu vodu uvozimo! Kupaćemo se večeras? Znam, kupka neće biti naša! Kada tako shvatimo da sve što imamo jeste, ali uopšte nije naše, onda nam ništa drugo ne preostaje nego da idemo negdje, sjednemo, udarimo se dobro u glavu, razmislimo i onda slijedom događaja počnemo da plačemo,jer ništa nam drugo i ne preostaje.. .. i znate šta je dobro u tom plaču? SUZE SU NAŠE!

Komentariši